Nadnevak: 16. listopada 2004.

Mjesto igranja: Oboj, Zagreb

Gledatelja: 124

Dalibor Merunka 1
Hrvoje Matus 2
Renato Blažeković 3
Vanja Sotonica 4
Domagoj Belinak 5
Goran Kovač 6
Jure Tolić 7
(Ivan Badrov 57') Mario Starjački 8
(kap.) Branko Pavić 9
Siniša Vitas 11
Hrvoje Huff 23

(pv) Marko Conjar 12
Igor Brletić 10
Saša Baranašić 15
Krešimir Karačić 18
Davor Prah 19
Igor Holetić 21
Ivan Badrov 22

Trainer: Emil Družić

Glavni sudac: Đuro Jaković; pomoćnici: Tomislav Ištuk, Davor Pribanić; delegat: Marijan Dobrović

43. po redu derby protiv najvećeg suparnika s druge strane maksimirske šume željno je iščekivan. Nikad, ili barem u bližoj prošlosti, se nisu sastali Maksimir i Tekstilac, a da su jedni i drugi bili ovako visoko u državnoj nogometnoj hijerarhiji. Osim općepoznate neizvjesnosti koje donose derbyji, i činjenica da je Tekstilac izgubio samo jednu od posljednjih 7 utakmica otkako je Emil Družić preuzeo kormilo nagovještavala je iznimno težak posao za zeleno-bijele kojima ionako domaći teren ne leži.

Dodatna otežavajuća okolnost je bio i iznimno težak teren. Kiša koja je padala noć prije i tijekom jutra natopila je teren te je on bio vrlo sklizak i blatan. Takvi uvjeti su više odgovarali gostima koji su ionako bili zadovoljni bodom, ali daleko od toga da nisu vrebali uhvatiti i sva tri.

Vrijeme je zaista bilo čudno: nakon jutarnje kiše, počelo se vedriti, ali sat vremena prije početka ponovo se počelo oblačiti pa je pao pljusak. Krajem prvog poluvremena granulo je sunce, a krajem utakmice ponovo je počelo kišiti.

Nevjerojatna scena na terenu: gosti su istrčali u crnim dresovima Reala Madrida. Naime gostujući kapetan i predsjednik kluba Branko Pavić kupio je cijeloj momčadi izvorne dresove madridskog kluba te će po svemu sudeći ubuduće u njima igrati, premda nemaju niti jedno obilježje (grb, reklama...) svoga kluba. Domaćin je trebao igrati u prugastim okomitim crno-zelenim dresovima, ali je sudac neposredno pred početak zaključio da su preslični gostujućim pa se otišlo u svlačionicu preobuči u prugaste vodoravne zeleno-bijele dresove.

Maksimir je od početka težio postići što prije zgoditak, ali teľak teren i iskusni gosti to su prilično lako onemogućavali. Prvu priliku imao je Gale u 13. minuti kada je na ubačenu loptu Lukačevića, klizeći puknuo u vratara. U nastavku su i gosti imali 2-3 obećavajuće akcije, ali bez konkretne završnice.

U 33. minuti Grgurić je presjekao jednu loptu, odigrao dvostruko proigravanje s Drinovcem, ali mu je u izglednoj situaciji netko u posljednji trenutak uklizao u udarac. Pet minuta kasnije, nakon ubačaja Pavića, Vitas puca glavom ravno u Kunu. Zadnju priliku prvog dijela ima Gale, koji se nakon dodavanja Ladana, spetljao pred gostujućim vratarom.

Malo prije kraja prvog poluvremena zbio se događaj koji je mogao odlučiti utakmicu i pobjednika: prilikom jedne intervencije ozlijedio se gostujući vratar Dalibor Merunka koji je ostao do kraja u igri jer po svemu sudeći gosti nisu imali pravog vratara kao zamjenu na klupi. Tako je Merunka šepajući odradio drugi dio, a da Maksimirci to nisu znali iskoristiti. Zapravo gotovo da nije imao pravu intervenciju. Jer je Tekstilac bio ta momčad koja je opasno prijetila, iz protunapada.

Iz njih su opasno zaprijetili Hrvoje Huff u 53., koji prihvaća izbijenu loptu i sa 16 metara puca u Kunu, te Siniša Vitas koji je prošavši tri naša igrača pucao iz teškog položaja, ali Kuna je opet obranio.

U par navrata do tada su gostujući nogometaši bili bezobrazni prema našim igračima, a koji su divljaci pokazuje primjer iz 75. minute. U jednoj nevažnoj situaciji, u kojoj sudac nije sudio navodni out, gosti su žučno protestirali, a najgori je bio Vitas koji je uz pogrdne riječi i pljunuo 1.pomoćnog suca Ištuka te je zasluženo isključen. A jednog pijanog gostujućeg "navijača" koji je utrčao na teren u namjeri da se obračuna s istim sucem jedva su spriječili s gostujuće klupe.

Prednost igrača više nije se osjetila u igri. Međutim u tom razdoblju stigla je i najbolja prigoda zeleno-bijelih. Gale je ušao s lijeve starne u šesnaesterac, ali je pucao slabo po zemlji u vratara. Odbijenu loptu na 6 metara prima Barišić i brzopleto puca samo u dobro postavljenog gostujućeg braniča. Gosti su to mogli kazniti dvije minute kasnije kada u još jednom protunapadu Matus izbija ispred Kune, ali na našu sreću ne uspijeva zabiti.

Na žalost, epilog je već poznat: računajući i Kup, Maksimir već četvrtu utakmicu zaredom kod kuće ne uspijeva pobijediti, uz samo jedan postignut zgoditak (u prvenstvu niti jedan). Na našu radost, slijedi gostovanje, ali na žalost bez Legca koji je dobio treći žuti karton. Netko je u šali rekao da bi trebalo preorati Oboj pa da više ne možemo igrati doma, već samo u gostima. Onda bi vjerojatno bili uvjerljivo prvi.

Brojidba utakmice

Maksimir		Tekstilac Ravnice
16	Udarci ukupno	10
10	U okvir	6
7	Udarci iz kuta	3
2	Zaleđa	6
30	Prekršaji	23
4	Žuti kartoni	2
0	Crveni kartoni	1